Pomrčina pluralizma: Pandemija kao izazov zapadnim vrijednostima

Piše: Željko Marjanović

U eseju Što nas videoigra može naučiti o pandemiji koronavirusa? istaknuo sam opasnost povećanja opsega moći vlasti i ukazao na prijetnju podaničkog odnosa građana naspram države. Usprkos trenutnoj samovolji i despotskim tendencijama hrvatskih i europskih vlasti te vlasti diljem svijeta u trenutcima pandemije, vjerujem i tješim se da je pluralizam doživio samo jednu pomrčinu, a ne sumrak. Sustavno pozivanje građana na slobodu pojedinca i slobodu izbora tijekom iznuđivanja cijepljenja istih, proizlazi iz vladinih zapostavljanja jedne od zapadnih vrijednosti – pluralizma.

Dolazak jeseni i ponovno širenje korona virusa, naveli su vlasti, i medije, na poticanje građana na cijepljenje. Vlasti i mediji cjepivo predstavljaju kao jedino rješenje za zaustavljanje širenja korona virusa, a oni koji odbijaju cijepljenje interpretiraju se kao primitivni i neobrazovani antivakseri. Ovdje je primjetna jasna segregacija građana na cijepljene i necijepljene građane. Cijepljeni se smatraju onima koji su obrazovani, racionalni i koji vjeruju u znanost, dok su necijepljeni neobrazovani, iracionalni, nepovjerljivi prema znanosti, odnosno inferiorni. Ovakva segregacija nije ni znanstvena ni racionalna, nego politička.

Naime, trend hrvatskih i europskih vlasti je selektivno prikazivanje znanstvenih studija koje opravdavaju korištenje cjepiva. Prije svega, ignoriraju se oni zaključci stručnjaka koji dovode u pitanje kvalitetu i učinkovitost cjepiva, a sežu od sumnji u kvalitetu laboratorijskog menadžmenta farmaceutskih tvrtki pa do testiranja cjepiva. Drugo, ignorira se činjenica pada kvalitete pojedinih cjepiva nakon određenog razdoblja, što rezultira pozivanjem na dodatno (treće) cijepljenje. Treće, iako je velik broj građana cijepljen, pandemija i dalje traje. Cijepljena osoba u stanju je zaraziti se i prenijeti bolest, pa čak i umrijeti od iste, dok necijepljena osoba trpi ograničenja kretanja zbog neposjedovanja covid potvrde. Četvrto, zanemaruje se da su osobe koje umiru od korona virusa, a koje nisu cijepljene, ili u poodmakloj životnoj dobi ili vrlo bolesne i otprije. Peto, zdravstvena stanja pojedinih građana ne trpe cjepivo, odnosno neki građani razvijaju ogroman broj antitijela pored kojih je cijepljenje suvišno, pa i vrlo opasno.  Dakle, određene informacije, i izvori informacija, namjerno se ignoriraju temeljem čega dolazi do pomrčine pluralizma.

Dva ključna čimbenika u stvaranju segregacije građana na cijepljene i necijepljene su selektivnost i ignorancija vlasti te medija. Ne smije se zaboraviti da je ovdje riječ o kriznom razdoblju, a da krize, ponajviše zbog straha, spontano tjeraju vlast i građane, pa sada i medije, da traže krivce, tj. uzročnike iste. Ti krivci su ovdje necijepljeni, koje se uopćeno predstavlja isključivo kao protivnike cijepljenja ili antivaksere, zapostavljajući pozivanje velikog broja građana na slobodu izbora. Tako je vladina i medijska planirana pomrčina pluralizma stvorila tzv. objektivne neprijatelje.

Objektivni neprijatelj nije politička novotarija. Štoviše, koncept objektivnog neprijatelja bio je nositelj totalitarnih poredaka. Objektivni neprijatelj, bio on klasni, vjerski, nacionalni ili rasni, proizvod je traženja isključivog krivca za krizu, socijalnu, ekonomsku ili nacionalnu, pa sada i zdravstvenu. Segregaciju građana i stvaranje objektivnog neprijatelja ključno je prikazati kao odnos ispravnih i neispravnih, tj. racionalnih, pametnih i superiornih te iracionalnih, glupih i inferiornih. Prema tome, krizu je važno prikazati kao dramski sukob dobra i zla, gdje je vođenje politike kazališna predstava. Konačni cilj tvoraca određenog objektivnog neprijatelja je povećanje opsega vlasti.

Ključnu ulogu u širenju i oblikovanju segregacije građana, uz vlast, imaju i mediji kod kojih je vrlo izražena selektivnost u iznošenju podataka o mišljenjima stručnjaka. Štoviše, uzimajući u obzir hrvatske medije, isti su proteklih godina konstantno sebe predstavljati kao objektivne i nezavisne, odnosno uvijek su imali spremnu kritiku prema politikama vlasti. Međutim, nakon izbijanja pandemije korona virusa, odnos medija prema vlastima postaje pozitivniji. Zatvaranje (lockdown) postaje potpuno prihvatljivo, a cijepljenje se predstavlja kao jedini način sprječavanja širenja zaraze. Iako se vrlo često pojavljuju informacije da cjepivo nije jamac neširenja zaraze, mediji sustavno naglašavaju važnost cijepljenja. Ima li pluralizma među medijima?

Pretpostavljalo se da je segregacija građana po proizvoljnoj osnovi vlasti stvar prošlosti. U državama u kojima je ukorijenjen koncept zapadnih vrijednosti, narativi o slobodi pojedinca, slobodi izbora i pluralizmu postaju manjkavi. Zatvaranja i segregacija građana na cijepljene i necijepljene postaju potpuno prihvatljivi načini sprječavanja širenja zaraze. Ostali pristupi se ignoriraju i omalovažavaju, a činjenice i mišljenja stručnjaka se prikazuju vrlo selektivno. Segregacija građana, u ovom slučaju, vodi se načelom izazivanja društveno-intelektualne sramote i gađenja prema onima koji su necijepljeni. Ista nalikuje segregaciji koja se odvijala u FNRJ poslije rata prema necijepljenim omladincima.

Pluralizam je doživio pomrčinu u jednom od nositelja koncepta zapadnih vrijednosti – Europskoj uniji. Ispada da su pokušaji vlasti i medija da se necijepljene predstavi kao neobrazovane, iracionalne ili inferiorne, zapravo pokazali ono što si ni vlasti ni mediji ne žele priznati. Ignoriranjem činjenica, nekritičkim prihvaćanjem zatvaranja države i pozivanjem na cijepljenje, vlasti i mediji su pokazali da su redukcionisti. Prema tome, vlasti i mediji ispadaju oni iracionalni i neupućeni, dok su oni građani, koje se htjelo prikazati u negativnom kontekstu, zapravo oni koji vjeruju u znanost, činjenice i propituju odluke vlasti te načine borbe protiv širenja zaraze. Vlasti i mediji vode borbu protiv zapadnih vrijednosti, bez obzira na to što ih toliko proklamiraju.