Piše: Fran Jurišić
Nakon skoro šesnaest godina vlasti kancelarke Merkel, doći će do promjene u vodstvu Njemačke poslije parlamentarnih izbora raspisanih za nedjelju 26. rujna 2021. godine. Angela Merkel je dosad sa svojom strankom CDU (Kršćansko-demokratska unija) pobijedila na zadnja četiri parlamentarna izbora, nakon kojih je uvijek sastavljala vladu. Osim što je Merkel bila prva žena na poziciji kancelara, ona je također prva aktivna kancelarka koja se svojevoljno odlučila povući s pozicije i ne sudjelovati na ovogodišnjim izborima. Njezina vladavina ostala je zapamćena po izdržljivosti unatoč izbijanju tri izuzetno izazovne krize: svjetske financijske krize, izbjegličke krize te korona krize. Nadalje, njezina vladavina karakteristična je po zastupanju proeuropskih stavova, davanju financijske pomoći ostalim članicama EU, primanju velikog broja izbjeglica s Bliskog istoka, ukidanju služenja obveznog vojnog roka, reformiranju zdravstvenog sustava, uvođenju minimalne plaće te još raznih drugih političkih poteza. Ipak, ovaj članak nije usmjeren na Angelu Merkel, čija bogata politička karijera zaslužuje poseban članak, već se bavi narednim parlamentarnim izborima i potencijalnim nasljednicima dugovječne kancelarke.
Parlamentarni izbori u Njemačkoj održavaju se svake četiri godine kada se bira više od 600 zastupnika koji će predstavljati interese građana. Broj zastupnika nije fiksno određen zbog specifičnosti njemačkog izbornog zakona prema kojem se dio zastupnika bira po većinskom principu, odnosno mandat u parlamentu osvaja kandidat koji dobije najviše glasova u jednoj od 299 izbornih jedinica, a ostatak se izabire sa stranačkih lista koje stranke mogu postaviti u svakoj saveznoj pokrajini. Stoga, birači u ovakvom kombiniranom izbornom sustavu imaju dva glasa na raspolaganju, pri čemu prvi služi za odabir kandidata u izbornoj jedinici, dok se drugim izabiru stranačke liste na kojima same stranke određuju poredak kandidata. Za ulazak u parlament preko stranačke liste potrebno je skupiti pet posto od ukupnih glasova ili tri direktna mandata u izbornim jedinicama. Kako bi izborni sustav bio što pravedniji, u njemačkom izbornom zakonu postoji pravilo prema kojem se dodjeljuju dodatni mandati strankama ako broj njihovih ukupnih mandata nije proporcionalan dobivenom postotku od ukupnih glasova. Takvih dodatnih mandata je na prošlim izborima bilo čak 111 čime je njemački parlament imao 709 zastupnika. Stoga se i na ovim izborima očekuje povećan broj mandata te će za sastavljanje parlamentarne većine koja će izglasati vladu biti potrebno između 300 i 350 zastupnika, a moguće i više.
Glavna pitanja koja dominiraju ovim izborima su: korona kriza, dolazak talibana na vlast u Afganistanu te nova potencijalna izbjeglička kriza, međunarodni odnosi s Rusijom i Kinom i ugroza od klimatskih promjena koja je izbila u prvi plan zbog velikih poplava u Njemačkoj tijekom ljeta 2021. Što se tiče vodećih političkih aktera, po anketama se najviše ističu tri političke stranke, od kojih dvije etablirane stranke CDU i SPD čine vladajuću „veliku koaliciju“, dok stranka Zeleni pokušava iz opozicije preuzeti vlast.
Stranka kancelarke na odlasku, Kršćansko-demokratska unija (CDU), postavila je za vodećeg kandidata zamjenika Angele Merkel, Armina Lascheta. Laschet je trenutno predsjednik najmnogoljudnije njemačke savezne pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija, kojom vlada od sredine 2017. godine. Njegov izbor za vodećeg kandidata na izborima bio je obilježen unutarstranačkim sukobima, jer je desna frakcija stranke bila protiv njegovog odabira. Unatoč tome, Laschet je pobijedio opoziciju u stranci i odlučio nastaviti zastupati politiku Angele Merkel, koja se tijekom godina sve više primakla ideološkom centru. Uz podršku kancelarke Merkel, Laschet ima prednost jer dosad nije bio član vlade, pa se može distancirati od negativnih konotacija koje se nameću dosadašnjoj vladi, no zbog nedostatka karizme i jedinstvene stranačke potpore te medijskog gafa nekoliko tjedana prije izbora, njegova slika u javnosti postaje sve negativnija. CDU, koji na svakim izborima nastupa s bavarskom inačicom CSU, prema anketama ima između 20 do 23 posto potpore javnosti, što predstavlja gubitak od oko deset posto u odnosu na prošle izbore čime ova stranka dolazi u opasnost od gubitka statusa vladajuće stranke nakon šesnaest godina vladanja.
Druga stranka koja čini trenutnu vladajuću „veliku koaliciju“ je stranka lijevog centra, SPD, to jest socijaldemokrati. Ova je stranka za svog vodećeg kandidata na narednim izborima postavila trenutnog ministra financija Olafa Schultza, koji je poražen na zadnjim unutarstranačkim izborima, ali je usprkos tome istaknut kao potencijalan kandidat za kancelara. Upravo je Schultz bio presudan faktor koji je nakon lošeg izbornog rezultata od petnaest posto na europskim izborima 2019. godine te konstantnog opadanja popularnosti u anketama, uspio vratiti SPD u utrku za zadržavanjem vlasti. Schultz je svoju popularnost izgradio na velikim državnim financijskim potporama građanima u vrijeme korona krize i zatvaranja velikog broja radnih mjesta. Sam Schultz pripada umjerenijoj frakciji SPD-a te je u prošlosti zagovarao „veliku koaliciju“ s CDU-om, ali se u posljednjim tjednima prije izbora 2021. počeo zalagati za koaliciju sa Zelenima, kako bi zahvatio što veći broj ljevijih birača. Usprkos takvom potezu, Schultz je viđen od dijela javnosti kao pravi predstavnik i nasljednik kancelarke Merkel jer je za razliku od Lascheta, pripadnik sadašnje vlade. Program SPD-a za ove izbore temelji se na povećanju socijalnih politika prema najugroženijima i povećanju minimalne plaće, te im ankete predviđaju između 25 i 27 posto podrške među biračima, što označava rast u odnosu na 20,5 posto s prošlih parlamentarnih izbora. Ovakav snažan rast popularnosti mogao bi biti značajno ugrožen zbog skandala oko zlouporabe financijskih sredstava u Scholtzovom ministarstvu financija koji su postali ponovno aktualni svega nekoliko dana prije izbora.
Treću snagu na ovim parlamentarnim izborima čini stranka Zeleni, koja je nastala kao politička stranka koja se zalaže za očuvanje prirode i pacifizam, ali je kroz godine postojanja razvila stavove i prema ostalim političkim pitanjima koja su najbliža političkoj ljevici. Unatoč proširivanju područja političkog djelovanja, Zeleni ostaju dominantno fokusirani na zaštitu okoliša i postizanje ugljične neutralnosti kako bi se zagađenje atmosfere dovelo na minimum te žele uvesti regulacije u industrijsku proizvodnju kako bi se smanjilo zagađenje prirode. Stranka je bila dijelom vlasti od 1998. do 2005. godine, kada je bila u koaliciji sa SPD-om, ali je već šesnaest godina u opoziciji što žele promijeniti na narednim izborima. Za vodećeg kandidata Zelenih na izborima je odabrana Annalena Baerbock, jedna od dvoje čelnika stranke te zastupnica u parlamentu od 2013. godine. Baerbock je ubrzo nakon kandidature postala popularna te su joj ankete na vrhuncu davale do 30 posto, ali joj je od sredine 2021. godine popularnost počela opadati pri čemu joj se kao negativne strane pripisuju neiskustvo te plagiranje u vlastitoj knjizi, zbog čega se Baerbock javno ispričala. Baerbock je ipak u velikom dijelu javnosti viđena kao predvodnica novih mladih snaga koja će donijeti promjene u načinu vladanja Njemačkom i promijeniti dosadašnje politike „velike koalicije“. Neposredno prije izbora, potpora Zelenih u anketama je između četrnaest i osamnaest posto što ju čini važnim faktorom koji bi mogao imati značajan utjecaj na sastavljanje buduće vlade.
Od ostalih stranaka treba istaknuti Slobodnu demokratsku stranku (FDP) koja zastupa liberalnu ideologiju te se nalazi na desnom centru na političkom spektru. Stranka je predvođena parlamentarnim zastupnikom Christianom Lindnerom, a ankete joj daju između deset i trinaest posto popularnosti među biračima. Uz FDP, još jedna stranka koja se pozicionira desno od centra na ovim izborima je Alternativa za Njemačku (AfD). AfD je radikalno desna populistička stranka koja svoju politiku temelji na anti-useljeničkim osjećajima i ekstremno negativnom stavu prema pripadnicima islamske vjeroispovijesti te kritiziranju političkih elita u odnosu prema korona krizi. Ova stranka je u posljednjih četiri godine bila najbrojnija opozicijska stranka u parlamentu, ali su svi odbijali suradnju s njima zbog navedenih stavova. Ankete joj daju približno slične šanse kao na prošlim izborima, odnosno između deset i dvanaest posto glasova, ali ipak treba naglasiti da je ideološkim pozicioniranjem CDU-a na centru ostavljena praznina na desnici gdje bi AfD mogao mobilizirati birače u svoju korist. Na kraju još treba spomenuti radikalno lijevu stranku die Linke (Ljevica), koja se zalaže za snažniju ulogu države u redistribuciji financijskih sredstava, odnosno snažnije oporezivanje bogatih te pacifizam i izlazak iz NATO pakta. Njihova popularnost u anketama kreće se između šest i sedam posto, što je blizu granice izbornog praga, ali se stranka nada direktnim mandatima na istoku države gdje su iznimno popularni jer je tamo većina birača odrasla u komunističkom režimu Istočne Njemačke.
Na kraju možemo ustvrditi da poslije odlaska kancelarke ništa više neće biti isto, a sami izbori vjerojatno neće donijeti odmah jasnu sliku nove vladajuće koalicije. Za slaganje nove vladajuće koalicije, uz broj dobivenih mandata i glasova, bit će važan rezultat u izbornoj jedinici Potsdam–Potsdam-Mittelmark II–Teltow-Fläming II u predgrađu Berlina, gdje će se izravno sučeliti Scholtz i Baerbock te tako vidjeti tko ima veću, ali prije svega simboličnu potporu među narodom, jer neće biti stvarnog utjecaja na buduće formiranje vlade. Nakon samih parlamentarnih izbora Njemačku očekuje dugotrajan proces sastavljanja vlade, a najizglednije koalicije su između SPD-a, Zelenih i Ljevice te CDU-a, Zelenih i FDP-a. Odluku o budućoj njemačkoj vladi i kancelaru ipak će donijeti sami građani koji će svojim izlaskom na birališta pokazati je li budućnost Njemačke u rukama Armina Lascheta, Olafa Scholtza ili Annalene Baerbock.
Likantrop 