Piše: Željko Marjanović
Teroristički napad 11. rujna 2001. godine dovodi do nove odrednice u vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država; točnije, dolazi do početka rata protiv terorizma. Isti započinje američki predsjednik George W. Bush Jr., koji na taj način otvara vrata američkom unilateralizmu na svjetskoj političkoj sceni. U Afganistanu je srušena talibanska vlast, a sve države koje ne pružaju podršku američkom ratu protiv terorizma, Bush Jr. smatra neprijateljskima, odnosno onima koje su se svrstale uz teroriste. Dvadeset godina kasnije, pitanje je koliko je sam rat protiv terorizma uopće bio rat protiv istog? Je li isti (bio) moguć s obzirom na karakter i strukturu islamističkih terorističkih organizacija te pokreta?
Prije svega, samoj ideji rata protiv terorizma izmiče činjenica da islamističke terorističke organizacije imaju globalne ambicije. Islamistički terorizam n(ij)e podrazumijeva(o) samo svrgavanje sekularnih režima na području Bliskoga Istoka, nego i pokretanje rata protiv Zapada, čiji će poraz stvoriti uvjete za osnivanje globalne države utemeljene na islamističkim načelima. Terorističke organizacije (Al Qaida) djeluju globalno, tj. nisu isključivo vezane uz samo jedan – državni – teritorij. Terorističke organizacije djeluju putem mreža koje su globalno rasprostranjene, a članovi dolaze iz različitih dijelova svijeta. Je li onda moguć rat protiv skrivenih pojedinaca i mreža kojima se ne zna točno mjesto boravka pa i djelovanja?
Rušenjem talibanskog režima u Afganistanu, fokus Sjedinjenih Američkih Država i njezinih saveznika nije bio na potpunom – ratnom (!) – uništenju talibana. Sami američki ratni zapovjednici isticali su da ondje (u Afganistanu) nije isključivo riječ o ratu protiv talibana. Fokus postaje svaki oblik obnove urbanih afganistanskih sredina uz postupno uvježbavanje vojske i policije Afganistana za obranu od svih terorističkih prijetnji. Obnova i izgradnja potrebnih objekata obavljala se vrlo problematično zbog velike financijske uloge afganistanske središnje vlasti, točnije, zbog korumpiranosti iste, čime su ruralni krajevi Afganistana ostali zapostavljeni i nerazvijeni.
Nadalje, ključni problem postaje vjera da je liberalno-demokratske vrijednosti moguće prebaciti na dio svijeta koji je potpuno oprečan istima. U Afganistanu postoji jak utjecaj autoriteta, tj. vođa plemena, dok je liberalna demokracija ne–podanička, prosvjetiteljska i sekularna. Prema tome, očita je diskrepancija u poimanju odnosa pojedinca i vlasti, tj. autoriteta na Zapadu i u Afganistanu. Iako je „prosvjetljenje“ Afganistanaca u urbanim sredinama prošlo relativno uspješno (?), ruralne su sredine ostale gotovo zapostavljene.
Očigledno je da je posrijedi bio rat protiv terorizma: (1) koji nije uključivao ratni poraz neprijatelja, (2) koji je značio preodgoj stanovništva koje je pod utjecajem islamske civilizacije, (3) čiji je pokretač bio svjestan činjenice da je ambicija terorista uništenje Zapada kao takvog, (4) koji nije uključivao uništenje svih organizacija koje su povezane s istom ambicijom, tj. idejom, jer je izostao nastavak žestokih ratnih djelovanja.
Problem rata protiv terorizma je svakako širi i dotiče se same ljudske psihe te nepoznavanja ne tako daleke političke povijesti i političke teorije. Bush Jr. često je znao biti smatran osobom koja je pretjerano pojednostavljeno gledala na svjetsku političku scenu, što je i dovelo do, kako sam ranije naveo, američkog unilateralnog djelovanja. Domaća politička scena sigurno je mjesto za provođenje različitih pokusa, dok je svjetska politička scena znatno drugačija i ne podnosi sveopća ideološka poimanja tekućih problema. Ratom protiv terorizma išlo se „glavom kroz zid“. Iz perspektive klasičnog realizma, vanjska politika Sjedinjenih Američkih Država je u slučaju Afganistana i rata protiv terorizma bila vođena univerzalnim vrijednostima. Dakle, tvorci iste nisu bili dovoljno pronicljivi u smislu pretpostavljanja i procjene njezinih posljedica.
Zbog toga je rat protiv terorizma ideološki rat jer podrazumijeva potpuno uništenje terorizma, pa i jednog načina razmišljanja, kroz strani, prosvjetiteljski, ideološko-politički preodgoj. Vanjska politika Busha Jr. tako je postala krajnje idealistična. Sjetimo se da brutalne hladnoratovske špijunske akcije Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država nisu dovele do započinjanja, recimo, rata protiv socijalističke ili kapitalističke špijunaže. Rat protiv terorizma stoga nije rat, jer ratni poraz razgranatih i umreženih terorističkih organizacija i skupina, bez da su konstantno vezane za određeni teritorij, nije moguć.
Likantrop 