Piše: Željko Marjanović
Platformu Možemo! sustavno se promatra isključivo iz lokalno-zelenog aspekta. Štoviše, ako se platformu optužuje za koketiranje sa socijalističkim jugoslavenstvom, napadača se optužuje za, primjerice, ideološki napad i bijeg od „stvarnih“ problema. (Ovdje napominjem da ovaj tekst nije apologija niti jedne političke opcije u Hrvatskoj!) Međutim, osvrćući se na platformin predizborni, parlamentarni program, ondje se ističe pozivanje na Pokret nesvrstanih, koji uvelike znači koketiranje s vanjskopolitičkim idejama i potezima nekadašnje SFRJ.
Prije svega, u vanjskopolitičkom dijelu programa platforme Možemo! konstatira se da je Hrvatska nebitan akter u vanjskoj politici, odnosno da Hrvatska mora izgraditi bolje odnose sa strateškim partnericama, posebno s onima iz Europske unije (www.mozemo.hr, 2021). Kasnije se navodi da Hrvatska mora uložiti značajna sredstva u strateške partnerice, pri čemu se otvaraju dva pitanja. Prvo, koje su to strateške zemlje partnerice? Platforma Možemo! nije imenovala koje su to ključne partnerice za razvoj odnosa. Drugo, zbog čega su te strateške partnerice strateške? Određuje li se strateško partnerstvo temeljem zajedničkog uvođenja zelenih politika (na mala vrata) ili kroz međunarodnu solidarnost, kao platforminu temeljnu vanjskopolitičku polugu?
Tada dolazimo do pozivanja na Pokret nesvrstanih. Naime, platforma Možemo! ističe da je za Hrvatsku važno obnoviti odnose s državama članicama Pokreta nesvrstanih, a po uzoru na nekadašnju socijalističku Jugoslaviju. Uz to, u programu se navodi da su trenutni tvorci politika zemalja članica istog, ako uzmemo u obzir zemlje u Africi i Aziji, nekada bili studenti u bivšoj Jugoslaviji (www.mozemo.hr, 2021). Ovime platforma Možemo! zapostavlja niz činjenica koje određuju trenutni vanjskopolitički i geopolitički post-hladnoratovski kontekst.
Pokret nesvrstanih razvio se kao pokret ili, bolje rečeno, alternativni blok NATO savezu i Varšavskom ugovoru. Ulazak u Pokret nesvrstanih značio je nepodređivanje njegovih članica nacionalnim interesima Sjedinjenih Američkih Država ili Sovjetskog Saveza i anti-imperijalizam te anti-kolonijalizam. Tako je stvoren savez koji je bivšim kolonijama dao određeni međunarodni značaj. Ovdje je važno napomenuti da je riječ o jednom savezu ili bloku koji se razvio u uvjetima formiranja novih nacionalnih država i nakon početka Hladnoga rata. Dakle, riječ je o jednom hladnoratovskom i alternativnom bloku, koji, iako i danas postoji, nema svoj izvorni međunarodni značaj. Nadalje, u post-hladnoratovskom kontekstu Hrvatska se opredijelila za euroatlantizam, tj. za europske integracije i NATO savez, odnosno za liberalnu demokraciju i slobodno tržište. Na Srednju Europu i Zapadni Balkan, koji još uvijek nije u potpunosti euroatlantski, gleda se kao na važne euroatlantske saveznike. Prema tome, kako platforma Možemo! zamišlja hrvatsku vanjsku politiku, koja je pro-nesvrstana, a u okvirima euroatlantizma?
Ako je argument za jačanje odnosa sa zemljama članicama Pokreta nesvrstanih studiranje njihovih tvoraca politika u bivšoj Jugoslaviji, onda usporedimo Hrvatsku samo s nekima od afričkih i azijskih zemalja članica Pokreta nesvrstanih. Usporedimo prije svega, primjerice, Egipat, Libiju i Demokratsku Republiku Kongo (DR Kongo), kao neke od afričkih država, s Hrvatskom s obzirom na indeks ljudskog razvoja (HDI). Indeks ljudskog razvoja mjeri se prema: (1) očekivanoj životnoj dobi, (2) pristupu obrazovanju i (3) bruto nacionalnom dohotku po glavi stanovnika. HDI za Egipat u 2017. godini iznosi 0.70, za Libiju 0.71, za DR Kongo 0.46, a za Hrvatsku 0.83 (ourworldindata.org, 2021).
Od azijskih članica, uzmimo za primjer Indiju, Indoneziju i Irak. HDI za njih iznosi: Indija 0.64, Indonezija 0.69 i Irak 0.69 (ourworldindata.org, 2021). Neke od članica nesvrstanih, primjerice, u Aziji, bilježe HDI koji je približan hrvatskome – Kuvajt i Malezija 0.80. Štoviše, HDI za Bahrein iznosi 0.85. Međutim, ako se vanjskopolitički ciljevi Hrvatske prema platformi Možemo! temelje i na zaštiti ljudskih prava, pitanje je koliko su navedene države u tome uspješne. Human Rights Protection Score u 2017. godini za Kuvajt iznosi 0.69, Maleziju -0.21, Bahrain -0.37, a za Hrvatsku 2.18 (ourworldindata.org, 2021)! Zanimljivo je da zelena ljevica želi ojačati veze (i) s konzervativnim monarhijama.
U konačnici, oživljavanje starih partnerstava iz Pokreta nesvrstanih zasigurno bi predstavljalo redefiniciju hrvatske vanjske politike. Međutim, platforma Možemo! zapostavlja trenutni post-hladnoratovski kontekst odnosa Hrvatske i ostatka svijeta. Je li uopće moguće, u trenutnom multipolarnom međunarodnom kontekstu, inzistirati na oživljavanju jednog alternativnog hladnoratovskog bloka? Je li ovdje samo riječ o jednoj izričitoj jugonostalgiji tvoraca programa Možemo! ili o ignorantnom i neprijateljskom stavu prema euroatlantskim vrijednostima i zajednici? Posljednje pitanje zahtijevalo bi posebnu raspravu.
Likantrop 