Piše: Fran Jurišić
Neovisno o nestajanju velikih kolonijalnih carstava, danas u 21. stoljeću su i dalje prisutne ideje i politike koje zagovaraju isti cilj, samo drugim sredstvima. Takvo djelovanje možemo sažeti pod pojmom imperijalizma koji će biti detaljnije analiziran; no ne pitanje moralnosti njegovog djelovanja, već što on predstavlja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Imperijalizam kao pojam označava političku dominaciju i ekonomsku eksploataciju jedne države nad drugom s ciljem kontrole i stvaranja profita. Njegovo djelovanje usko je povezano s kolonijalizmom koji se bazira na okupaciji određenog teritorija i njegovom iskorištavanju od strane okupatora. Upravo je takav imperijalizam postao važan element vanjske politike svih europskih sila krajem 15. stoljeća, otkrivanjem i koloniziranjem „novog svijeta“ te se u svom najotvorenijem obliku širio svijetom do kraja 20. stoljeća. Usprkos pet stoljeća dominacije imperijalističkih politika, imperijalizam nije nastao tek tada, već postoji još od antičkih vremena kada su ih koristili Grci, Feničani, Rimljani te mnogi drugi. Također, iako je imperijalizam prije svega često povezivan s apsolutističkim monarhijama koje osvajanjem nameću svoju vlast i zakone pokorenim narodima, njega možemo naći i u demokratski uređenim republikama.
Najbolji primjer koji dokazuje da imperijalizam nije fenomen nove ere te da nije isključivo vezan uz autoritarnu vladavinu jedan je događaj iz 416. godine pr. Kr., za vrijeme rata između Sparte i Atene. Sparta i Atena su tada bile najveće sile u antičkoj Grčkoj te su vodile rat za prevlast koji je trajao više desetljeća. Atena je u to vrijeme bila demokratski uređen grad s narodno izabranim vlastima, ali se njen utjecaj protezao na većinu priobalnih gradova u istočnom dijelu Sredozemnog mora. Širenje atenske pomorske moći zahvatilo je i otočni grad Mel, kojemu su Atenjani prije napada i okupacije ponudili uvjete predaje prema kojima bi stali na stranu Atene u ratu protiv Sparte i plaćali danak. U zamjenu, Mel bi sačuvao unutarnju vlast nad gradom i izbjegao ljudske gubitke. Ovi pregovori Atenjana i Meljana, nazvani Melski dijalog, predstavljaju jedan od najranijih povijesnih primjera imperijalizma i to od strane demokratske republike. Naime, atenski izaslanici pregovore su započeli otvoreno, priznajući da nemaju pravednost na svojoj strani, ali da su toliko moćniji da je Meljanima u interesu pokoriti se i izbjeći krvoproliće. Ovakav stav odlično objašnjava atenski izaslanik riječima: „pravedno proistječe iz jednake sile, dok moguće iz onog što moćni rade, a slabi trpe“. Meljani, koji su bili u očigledno lošijem položaju, tražili su priznavanje svoje neutralnosti i neuplitanje u rat. Atenjani su odbili priznati neutralnost, jer su smatrali da će ih to učiniti slabima te da će isto tražiti i ostali. Tada Meljani shvaćaju da imaju samo dvije opcije: predati se i sačuvati živote ili se boriti protiv puno jačeg protivnika te možda uspjeti sačuvati svoju suverenost. Zato ih Atenjani upozoravaju da se ne pouzdaju u hrabrost jer mogu izgubiti sve, a ako pristanu na ponuđene uvjete životi će im ostati sigurni. Usprkos svim upozorenjima, Meljani se odbijaju pokoriti Ateni te se odlučuju na pravednu borbu za očuvanje koju na kraju gube, a grad Mel je uništen i koloniziran od strane Atenjana. Stoga, možemo zaključiti kako je postojanje imperijalizma usko vezano uz agresivnu vanjsku politiku i uspostavu političke dominacije te nije vremenski ograničen na kolonijalno razdoblje. Ovakav slučaj nije jedinstven već se često pojavljivao kroz povijest, što prepoznajemo po čestoj dilemi u izboru između slobode i sigurnosti u međuodnosima velikih i malih država.
Neovisno o stalnoj prisutnosti imperijalizma u međunarodnim odnosima, on često mijenja oblik kako bi bio što efikasniji. Na primjer, za vrijeme kolonizacije Afrike u 19. stoljeću, imperijalizam je pokazao svoje najokrutnije lice, osnivanjem kolonija i izrabljivanjem autohtonog stanovništva. Takav imperijalizam imao je u cilju širenje teritorija i izvlačenje resursa iz kolonija te je pritom jasno naglašavao razliku između vladara i podanika. Ovakva praksa trajala je sve do kraja Drugog svjetskog rata, nakon kojeg je započeo dekolonizacijski val, a imperijalizam je postao sve više omražena pojava. Od tada, imperijalizam mijenja svoj oblik i prikriva se kroz različite ideologije s ciljem širenja istog političkog načina razmišljanja. Dakle, širenje demokracije, kao i komunizma, predstavlja ovaj novi tip imperijalizma u kojem su glavni akteri bili SAD i SSSR za vrijeme Hladnog rata. U to vrijeme imperijalizam se najviše oslikavao u raznima ratovima koje su dvije navedene sile vodile na teritorijima drugih država diljem svijeta, kako bi širile svoj utjecaj. Taj novi tip imperijalizma nije više okupirao teritorije i stvarao kolonije, nego je u postojećim državama uspostavljao režime koji su ideološki bliski. Razlog tome bio je taj što su SAD i SSSR stvorene kao iskonski anti-imperijalističke države, ali su povećanjem svoje moći pristale na korištenje imperijalističkih politika, no pod drugačijim uvjetima. Na primjer, SAD, koji je nezavisnost dobio borbom protiv britanskih kolonijalista, nije mogao širiti svoju moć na druge tako da bi otvoreno zastupao kolonijalizam, već je promijenio retoriku. Okupacija teritorija i uspostava kolonije je zamijenjena uspostavom demokracije, kako bi SAD zadržao status anti-imperijalističke i demokratske sile. Ništa manje nije napravio ni SSSR, koji je „kolonizirao“ države istočne Europe nakon Drugog svjetskog rata, pod izgovorom širenja komunizma.
Nakon svega navedenog jasno se ističe teza da imperijalizam nije izumro nestankom velikih carstava već da je prisutan i dan-danas. Novi imperijalizam se javlja u različitim prikrivenim oblicima, pa ga je sve teže raspoznati i odrediti. Različitost imperijalizma danas se iskazuje od ruske okupacije Krima, preko SAD-ovog uspostavljanja vojnih baza u drugim državama, do kineskog financiranja gospodarski slabih država, pri čemu stječu utjecaj na njih. Važno je naglasiti da svaka država koja se koristi imperijalističkim metodama nije nužno zla ili dobra. Naprotiv, imperijalizam je vođen političkim i financijskim dobicima, a ne moralnim uvjerenjima. Zato imperijalizam neće nikada izumrijeti, već će samo mijenjati svoj izgled kako bi ostvario svoj cilj.
Likantrop 